<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pročitati prije čitanja!!!

VAŽNO!

Znači u naslovu piše(Delilah),(Mikel),(Danny),(Elizabeth) ili (Bob)
zanči tko trenutno priča(u slučaju da piše (Sama priča) onda je to ispričano kao samo,bez ikakvih komentara od likova).


Čujete li neku pjesmu koja vas podsjeća na ovu priču pošalijte mi na ovu e- mail adresu : ludicaa@hotmail.com

Komentirajte nakon čitanja.

Znači treba preko 10 komentara, za sljedeće poglavlje.
Recite mi ako vam se svidi ovo,ali ako se skupi više odgovora,kao ne, ovo je blesavo, maknut ću blog.
Hope you like it.


Facebook

Dame i gospodo stigosmo na FACEBOOK! Na tome ćete dobiti dodatne objave,objašnjenja itd. Znači tko hoće neka izvoli :

Delilah Swift Stranica gdje ja preko delinog accounta izdajem stvari. Pa tko voli neg izvoli(L)



Zahvale svima onima...

Hvala Epacisti. Da mi nisi dala ovaj link još uvijek bih imala prigovore i gramatici.

Hvala Tinchy.Što si mi dala link za kartu.

Hvala svakoj osobi koja je otvorila moju stranicu i dala si truda čitajući ovo...(Tills,Nika,Plawa,Lizzie Bell....ima vas=D (mda i vas sve volim *cmok*))

Nikice najdraža, evo i ti se spominješ.Ti si ona koja me najviše forsa na Dannya pa sad si dobila ga! A on će se još par puta pojavljati,ipak je on važan kao lik.

Voli vas sve ...Delilah...


CREDITS

ldesigns - ×-×

15. Kiselina (Mikel)

Znao sam da je najbolje da odem. Svi bi se slagali sa mnom.
Pa što ako mi se srce slomi u tisuće djelova? Delilah će dobtiti šansu za život. To je bitno. Nisam ja bitan,ona je.
Zbog toga ne ću žaliti ako to odlučim. Ali što ako,što ako će Del to preteško prihvatiti? Što ako će nju ta odluka boljeti? O tome trebam misliti. Zar nije bolje da živi,makar i bez mene,nego da umre ovako mlada,da umre u mom zagrljaju,metaforički rečeno? Zar nije bolje da ona živi? Zar ne? Ali jesam li snažan da odem?
Ne,mislim da nisam dosta snažan.
Da jesam onda ne bih samo na pomisao da odem od nje izgubio sav zrak iz pluća. A sada kada sam rekao da je ipak najbolje da odem...
Osjećao sam svoje riječi,tako okrutne,kako me nagrziaju. Poput kiseline.Najsanžnije kiseline.
Pekla me po rubovima tijela,pekla me u duši. Imao sam dojam da ću se uskoro,nadam se,raspasti. Zašto se nadam?
Jer ova bol,bol poput kiseline, je bila nepodnošljiva!
A bih li se mogao priviknuti na nju? Bih li mogao?
Nisam mogao vjerovati da sam osjetio njene nokte zabijene u moju ruku. Nisam mogao vjerovati kako sam išta osjećao. Otvorio sam oči i vidio nju,nju koju ću povrijediti. Moju Delilahu.
Izgledala je tako uništeno...
Oči su joj bile pune suze,ali stalno je treptala ne dopuštajući sebi da plače. Uvijek je bila tako hrabra. Ali ja znam da ona, da svaka osoba,ma koliko hrabra mora pokleknuti,a ja sam do sada uvijek bio uz nju. Ali ne više. Izgubit ću ju. Ta pomisao bila je bolna. Vrlo bolna.
Uzvratio sam joj pogled. Mogao sam čak i na kratko osjetiti njenu bol,kao tihi odjek moje. Bilo je opoput jeke. Njena bol je jednaka mojoj. Sama pomisao da Del boli kao i mene je povećala moju bol. Zar ona mora patiti? Zašto? Ona nije ništa učinila,ona ne zaslužuje moju kaznu.Ona zaslužuje nešto toliko bolje.Toliko bolje od mene.
Možda da nagovorim jedno od moje braće da budu jako povezani uz nju.Možda joj to pomogne.Možda da dobi neki mali dio mene,možda joj bude lakše.A možda i ne. Možda joj otvori ranu.
Zašto sam dobio samo to možda? Zašto ne dobim da ili ne kao odgovor?! Zašto? Zar ne mogu to znati? Zar ne?
"Ne" šapnula je Delilaha i snažno se privila uz moju ruku.
"Ali Del..." rekao sam tiho. Namrštila se. "O tome nema rasprave-"
"Ima." rekla je tako snažno,tako odlučno. To je Del koju ja poznajem. Njena ponekad znati biti zadnja. Ne uvijek. Ne sada. Njena ne smije biti zadnja. Ako njena bude zadnja,ja ne ću otići. Što znači sigurna smrt. Ne. Del ne će urijeti. Ne sada. Ne ovako mlada. Ne ona.
Za nju postoji toliko bolja opcija nego da odabere mene. Opcija da ima veliku obitelj,kako je uvijek htjela. Da ima muža koji će doći s posla i poljubiti ju i pitati što ima za večeru. Da se navečer može leći i spavati pokraj svojeg muža koji isto spava. Da se ujutro može probuditi i vidjeti svog muža kako spava do nje. To ja želim za nju. To joj ja ne ću nikada moći priuštiti. Ako ona ostane sa mnom morat će se stalno seliti. Ne će moći zaspati kraj muža koji isto spava. Ne će moći napraviti večeru za sebe i njega. Ne će moći imati djecu. Toliko toga bih joj mogao uskratiti. Prije bih uzimao od nje,a ne davao. Ne bi imala ništa što je oduvijek htjela. To nije fer prema njoj. Istina,ja bih bio sretan kada bi bilo tako, ali ona ne bi. Znam ja to. Ja nisam neki ljepotan,nikada nisam bio. Nisam pametan ni toliko zabavan. Ne bi ona mogla biti sretna kraj mene. A kada bih otišao,ona bi našla sve što je njoj potrebno.
Sigurnost. Sreću.
Ljubav će uvijek imati. Ljubav koju ću ja zauvijek osjećati prema njoj. Ne postoji išta što će zaustaviti moju ljubav prema njoj. Ništa. Ni Johan, ni vrijeme,ni prostor.
"Ne Del.Za tebe će biti toliko bolja opcija ako ja odem. Bit će vjeruj mi. znamo to i ti i ja. Zbog toga za tebe je toliko bolja opcija bez mene-"
"Nije." rekla je odlučno,toliko sigurna u svoju prepostavku. "Ne bi bila vjeruj mi.Ja želim tebe. Zar je to previše?Zar tražim previše? Možemo naći drugi način. Uvijek postoji treća opcija,to si jednom i sam rekao! Zato nemoj mi pričati priče za laku noć koje i ti i ja znamo napamet! Naći ćemo treću opciju.Ako mi je ne ćeš htjeti pomoći u nalažanju naći ću je sama! Jer ja bez tebe ne mogu,otkrila sam tu činjenicu na teži način. Ne želim biti opet bez tebe. Nadam se da i ti to isto misliš. Jer ako ne misliš...slobodno odi. Jer te onda,ako stvari stoje tako,ne želim zadržavati. Ti zaslužuješ bolje od mene. Ali ako me voliš,ako me stvarno voliš pomoći ćeš mi naći treću opciju" gledala me tako hrabro. A onda su joj se suze prelile.
Oblila me tuga. Kako sam ju mogao povrijediti? Kako sam uopće pomislio da je bolje da ju povrijedim?! Mora postojati treća opcija. Mora. Jer moja Del smije imati pravi odličan život. Kakav ona želi,a ne kakav zaslužuje. Jer ako ona želi mene,mene ima. Ima me odavno. No ako se ona predomisli ja ću otići. To je fer igra. Tako ću odigrati svoj red.
Zagrlio sam ju,praktički sam ju utisnuo u svoje tijelo. Položio sam svoje lice u njenu kosu i duboko udahnuo za smirenje. Ona je pak jecala i skrivala svoje toliko lijepo lice u moja prsa. Stegnuo sam ruke oko njena tijela.
No što ako ne postoji treća opcija? Što ako je to tako,tako crno-bijelo bez ikakvih dodatnih nijansi? Što ako ne možemo manervriati? Što ako možemo jednino igrati kako smo dobili karte? Što onda?
Poželio sam da sam dobio sve upute. Upute kako je točno voljeti. upute kako da sve učinnim kako treba. Ona bi možda tada mogla biti sretna.
Sada je zasigurna zbunjena,pa ne zna da ja nisam najbolje za nju...
"Nemoj otići" šapnula je.
Ja sam šutio.
Ne ću ti ništa obećati. Posebno ne ono što ne ću ispuniti...


24.09.2009.- Komentari (37) On/Off

<< Arhiva >>